Zugspitze – jedinstveno iskustvo na krovu Njemačke
Zugspitze, najviši vrh Njemačke i Bavarskih Alpa (2962 m).
Prvi zabilježeni uspon na Zugspitze ostvaren je 27. kolovoza 1820. godine. Poručnik Josef Naus sa svojim asistentom Maierom i planinskim vodičem Johannom Georgeom Tauschlom uspeo se na vrh u sklopu projekta izrade karta za topografski atlas Bavarske.
Od tada se je mnogo promijenilo i u današnje vrijeme do vrha se može stići na različite načine. Prva opcija je pješice. Postoje tri osnovne pješačko-penjačke rute, a ima još nekih kombinacija. Druga opcija je žičara (danas postoje dvije koje vode do vrha) i treća vlak. Da, dobro ste pročitali, vlak. O samom vlaku koji je totalno fora, nešto poslije.
Naravno, za uspon se nećemo koristi ni jednim od navedenih prijevoznih sredstava, nego ćemo se do vrha uspeti vlastitom snagom kroz Höllental klanac i preko Höllental Klettersteiga (ferrata). Iako Höllental znači paklena dolina,
nijedan dio uspona ne sliči na pakao. Naprotiv, svojom ljepotom ostavlja nas bez daha.
Prvi dio uspona vodi nas kroz predivni klanac s mnogo tunela i puteljaka i velikom količinom vode, koja ponekad stvara zaglušujuću buku.
Drugi dio uspona je atraktivna ferrata, težine B/C, s koje se steru spektakularni pogledi na okolne vrhove, Eibsee jezero te Höllentalferner ledenjak. Iako procjena težine ove ferrate nije visoka, nemojte se zavaravati. Naime, ferrata krije drugačije „zamke“. Dužina sajle je više od 1350 metara te ima nekoliko izloženih dijelova, a visinska razlika koju treba savladati (od početka uspona) je veća od 2300 metara.
Usprkos svemu navedenom, sam uspon iznimno je zadovoljstvo i doživljaj, i zbog predivne prirode i zbog užitka u samom penjanju.
Sam vrh je, pak, priča za sebe. Osobno sa Zugspitzeom imam podijeljen odnos. Volim/ ne volim. Uza sam vrh prostire se ogromna građevina, u kojoj se nalazi nekoliko restorana, muzej, dućan, vidikovci te postaje za žičare. Doista zadivljuje ovo arhitektonsko čudo, izgrađeno na tako malom prostoru i na vertikalnoj padini, a posebice „monstruoznost“ cijeloga zdanja na takvoj visini.
U jednu ruku zadivljujuće, u drugu neprirodno.
Ali to je samo mali dio cjelokupnog iskustva, pa se prijeko toga s lakoćom prijeđe.
Nakon odmora i slobodnoga vremena na vrhu, vlakom ćemo se spustiti na početnu točku.
Vožnja ovim vlakom (Bayerische Zugspitzbahn) uistinu je posebno iskustvo iz nekoliko razloga.
Naime, taj je vlak jedan od četiri vlaka zupčaste željeznice u Njemačkoj koji još uvijek voze. Budući da su neki od nagiba veći od 25%, ovakva vrsta željeznice bilo je jedino moguće rješenje za graditelje.
Vlak prometuje od Garmisch-Partenkirchena do Zugspitzplatta, koji se nalazi na otprilike 2650 m nadmorske visine, tj. oko 300 metara ispod vrha.
Taj zadnji dio između vrha i zadnje postaje vlaka može se savladati pješice ili žičarom. Upravo ta zadnja postaja vlaka na visini od 2650 m, čini ovu prugu najvišom prugom u Njemačkoj i trećom najvišom u Europi. Prva dva mjesta drže zupčaste željeznice u Švicarskoj.
Ujedno ova željeznica ima i najveću visinsku razliku u Europi između početne i završne točke, koja iznosi čak 1945 metara. I pritom se donja polovica pruge nalazi na otvorenom, a gornja polovica je pod zemljom, tj. unutar tunela.
Sve navedene činjenice, poprilično su uvjerljiv argument da ćemo vožnjom ovom vrstom željeznice doživjeti jedinstveno iskustvo i užitak za pamćenje.
Stoga rezervirajte datume 10.- 13. srpnja 2025. za uspon na Zugspitze (2962m), te krenite s Planom A na najviši vrh Njemačke.
Ivan